U okviru četvrtog Sajma knjiga u Andrićgradu, čitalačkoj publici predstavljen je roman „Venac za oca“ (SKZ) Vesne Kapor, dobitnice značajnih književnih nagrada: „Laza Kostić“, „Miloš Crnjanski“, „Kondir Kosovke devojke“. Pripovedni venac od trinaest priča, uzbudljiv i liričan, uporište pronalazi u nasleđu koje su za potonje autore ostavili Miloš Crnjanski i Rastko Petrović, a o delu su govorili prof. dr Miloš Kovačević i prof. dr Mihailo Šćepanović.

-Ova knjiga najbolje priliči Andrićevom gradu, najviše po jeziku kojim je pisana. Kada o Andriću mislimo, nećemo propustiti da uočimo vukovski jezik, njegovo savršenstvo. Zatim otkrivamo drugi put srpske književnosti na kome je Miloš Crnjanski, put na kome andrićevski smirenog kazivanja nema. Kod Vesne Kapor nailazimo na kombinaciju, na reprezentativno preplitanje ova dva magistralna puta srpske proze, gde je ovaj drugi put koji pripada piscu „Seoba“ dominantniji – naglasio je Miloš Kovačević – U „Večernjim novostima“ se nedavno pojavio intrevju sa Vesnom Kapor pod naslovom „Samo mi možemo da razumemo naša klanja i oranja“ i to je najbolji mogući naslov. Reč je o aluziji na knjigu Milorada Ekmečića o srpskom putu „klanja i oranja“. Ekmečiću je posvećena jedna od priča u „Vencu za oca“ naslovljena „Gospodine moj“.

„Venac za oca“ Vesne Kapor, pobudio je veliko interesovanje književne kritike tokom selekcije za nagradu „Meša Selimović“, a prema rečima Radivoja Mikića, „čitaocu najpre pada u oči neobično ritmizovana, iznutra segmentovana rečenica koja liči na stih, a koja nam otkriva da Vesna Kapor piše lirsku prozu. Od tematike koja se tiče odnosa među bližnjima, autorka širi horizont svog pripovedača i on zahvata tragična iskustva s kraja prošlog veka. Unutrašnji svet se preobražava u sudaru sa dolazećim iz socijalno – istorijske sfere, iz drame opštih razmera“.

N. Janković