Knjiga Kao u sobi sa ogledalima Vladimira Kecmanovića predstavljena je juče u Andrićevom institutu, a u okviru Sajma knjiga u Andrićgradu. U pitanju je knjiga priča u kojoj je Kecmanović sabrao priče pisane od samog početka karijere, pa sve do tri potpuno nove.

O knjizi su govorili urednik Sajma knjiga u Andrićgradu Želidrag Nikčević, pisac Milan Ružić i autor.

Želidrag Nikčević je na samom početku istakao da je Vladimir Kecmanović jedan od najautentičnijih glasova savremene srpske proze i autor ovenčan skoro svim nagradama, što je istakao kao manje važno u odnosu na njegov pripovedački dar i autentičnost koju čitaoci prepoznaju. Nikčević je govorio o jeziku koji u svojim knjigama koristi vladimir Kecmanović, ali je istakao i da on, kao pisac, nema mnogo sličnosti sa Andrićem u smislu da je srpski nobelovac bio ledeni posmatrač epohe, dok Kecmanović kroz svoje likove prikazuje da je potpuno suprotan tome. Međutim, rekao je i da Vladimiru Kecmanoviću svakako pripada mesto u samom vrhu savremene srpske proze i da velika dela, kojih je već imao, možemo ponovo očekivati, ako je suditi po ovoj knjizi.

Ono što je Milan Ružić istakao kao neke od glavnih karakteristika ove i drugih Kecmanovićevih knjiga jeste to da je on uspeo da jezik ulice uzdigne do umetničkih visina. Ružić ističe da se Kecmanović ozbiljnim temama bavi kroz neozbiljne likove i da u njegovoj književnosti nema nikakvog spektakla, već da on opisuje sve ono što drugi izbegavaju, kako bi mogli spektakl inkorporirati u svoju književnost, i da je upravo ovo prednost Vladimira Kecmanovića kojom on pokazuje da od svega može napraviti priču, i to dobru priču. Ružić je spomenuo da je za Kecmanovićeve knjige karakteristično i to da je on svoje rečenice, koje su na početku njegove karijere bile duge i komplikovane, uprosti skoro do poetskog izraza što je odlika velikih pisaca. Kao i Nikčević, i Ružić ističe da Vladimir Kecmanović ima svoje sasvim zasluženo mesto na samom čelu savremene srpske proze.

Sam autor napomenuo je da on voli da tumači ljudske sudbine i da za njega pisanje predstavlja razjašnjenje svega što ga okružuje. Isto tako, govorio je o činjenici da sve nagrade koje je dobio ne moraju značiti da će on trajati kao pisac, ali je istakao da svakako prijaju, baš kao i prevođenja na druge jezike. Kecmanović je publici približio zašto je vezan za tragizam ljudi koji žive na ovim prostorima i zbog čega je nesreća tog prostora uvek inspirativna, ali je i napomenuo da politika u književnosti nikako ne sme biti cilj, već samo sredstvo, jer sami likovi moraju da pričaju priču, bez ideološkog uticaja pisca na njih, što je teško, ali je odlika velikih umetnika.

Promocija je završena pitanjima publike na koja je Kecmanović iscrpno odgovarao ne bi li još više publici približio svoj rad.

iskra.co