Na današnji dan 1892. godine u Travniku je rođen poznati pisac Ivo Andrić, jedini srpski i jugoslovenski nobelovac, čiji su romani i pripovijetke obilježili epohu.

Andrić je studirao književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gdje je i doktorirao istoriju sa tezom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“. Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

U Prvom svjetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svjetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu.

U mladosti je pisao pjesme – „Eks ponto“, „Nemiri“, „Lirika“.

Njegova najpoznatija djela su romani „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“, „Gospođica“, „Prokleta avlija“ i „Omer-paša Latas“ nedovršen.

Andrić je napisao i niz sjajnih pripovijedaka – „Nemirna godina“, „Žeđ“, „Jelena, žena koje nema“, „Znakovi“, „Kuća na osami“, putopisi i skice „Staze, lica, predeli“ i brojne druge.

Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine.

Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, ali i bogatstvo mašte i osjećanja svijeta, Andrić je svojim djelima podigao monumentalnu književnu građevinu.

RTRS