U okviru pratećeg programa Prvog sajma knjiga u Andrićgradu u Andrićevom institutu je održana tribina pod nazivom „Kultura sećanja“ na kojoj su učestvovali vodeći eksperti iz inostranstva: prof. dr Gideon Grajf, prof. dr Beri Lituči i norveški istoričar Knut Fluvik Toresen. Oni su ovom prilikom predstavili i svoje knjige, veoma značajne za srpsku istoriografiju.

Prof. dr Aleksandra Vraneš, rukovodilac Odeljenja za književnost Andrićevog instituta, pozdravila je sve prisutne i naglasila važnost ovakvih tribina na kojima se neguje sećanje na srpske žrtve i čuva kulturni identitet našeg naroda. „Organizovanjem današnje promocije i razgovora na temu holokausta odajemo i zasluženu poštu Eliju Vizelu, dobitniku Nobelove nagrade za mir, koji je preživeo strahote holokausta i, verujući u čovečanstvo i ljudsku dobrotu, osnovao Akademiju univerzalne kulture, koja zagovara toleranciju. Učeći od Vizela svesni smo da zaborav nije samo lična već kolektivna bolest“, rekla je profesor Vraneš i dodala da su ovu tribinu organizovali Odeljenje za istoriju, Odeljenje za orijentalistiku i Odeljenje za književnost Andrićevog instituta.

beri-lituci

Prof. dr Beri Lituči predavao je evropsku, američku i svetsku istoriju na gradskom univerzitetu u Njujorku proteklih dvadeset godina, a trenutno predaje na koledžu Medgar Evers u Bruklinu, Njujork. Osnivač je i izvršni direktor Istraživačkog instituta za istraživanje zločina u Jasenovcu, kao i potpredsednik Holokaust memorijalnog parka u Bruklinu, Njujork. Urednik je i koautor knjige Jasenovac i holokaust u Jugoslaviji: analiza i svedočenja preživelih, koja je objavljena 2006. godine. Profesor Lituči je u svom obraćanju naglasio da je tema Jasenovca i stradanja globalno pitanje koje se tiče svih Srba, ne samo u Srbiji, već i u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, ali i u dijaspori. „Istraživanje i pamćenje svega što se dogodilo tokom holokausta treba da postane pitanje života i smrti i biološka potreba ne samo za Srbe, već i za Jevreje i Rome.“ Profesor Lituči je 1995. godine započeo prikupljanje svedočenja preživelih o geonocidu u Jugoslaviji, a 1997. godine organizovao je Prvu međunarodnu konferenciju i izložbu o jasenovačkim logorima na Kingzborou koledžu, kojoj je prisustvovalo 15 preživelih logoraša. U knjizi je pisao o jezivim svedočanstvima preživelih i naglasio da je, kada su pokretali bunu u logoru, ljudima bilo bitno da bar jedan preživi kako bi i istina o njihovom stravičnom stradanju nastavila da živi. On je istakao da je potrebno da se nastave istraživanja i objavi što više knjiga na ovu temu, da se organizuje više sličnih tribina jer će to biti osnov za pomirenje i demokratizaciju ovih prostora.

gideon-grajf

Prof. dr Gideon Grajf je istoričar specijalizovan za period holokausta, stručnjak za Aušvic i Zonderkomando, glavni istoričar na Institutu za obrazovanje, dokumentovanje i istraživanje o holokaustu Šem Olam u Izraelu, glavni istoričar Udruženja za obrazovne projekte o holokaustu u Majamiju, SAD. Profesor Grajf je na početku svog izlaganja napomenuo da je Aušvic primarna tema njegovog istraživanja tokom kojeg je ustanovio izrazitu mržnju prema čoveku. Brutalnost odnosa vojnika prema zarobljenicima i način svirepog mučenja i ubijanja u Aušvicu bila je prisutna i u drugim nacističkim logorima. Prilikom svojih istraživanja koja traju 43 godine, posmatrao je najsitnije detalje i na osnovu njih sticao uvid u sveobuhvatnu sliku stradanja tokom holokausta. Tokom prezentacije pokazao je fotografije i crteže koji oslikavaju sav užas života i stradanja u logorima. Godine 1986. Grajf je otkrio 31 preživelog radnika Zonderkomanda iz Aušvica i na osnovu njihovih svedočenja napisao knjigu Plakali smo bez suza. Ova knjiga inspirisala je mađarskog reditelja Lasla Nemeša da snimi film Saulov sin koji je nagrađen Oskarom.

torensen

Knut Fluvik Toresen je istoričar, školovan na Univerzitetu u Agderu. Radio je kao norveški oficir sa dugačkim službovanjem u inostranstvu. Široj norveškoj javnosti postaje poznat 1980. godine kada je u popularnom TV programu „Širom Norveške“ prikazao svoj privatni ratni muzej u Nedenesu. Kao jedan od najmlađih pisaca ratnih knjiga u Norveškoj izdao je knjigu Flight officer Tickners siste tokt 1990. godine o savezničkom avionu koji se srušio u Arendalu. Poslednjih godina izdao je više knjiga koje se fokusiraju na rat i njegove žrtve, među kojima i knjigu U Norvešku, u smrt. Knjiga je nastala kao rezultat razgovora sa srpskim internircima koji su preživeli norveške logore. Prevod ove knjige na srpski jezik omogućio je našoj čitalačkoj publici da stekne uvid u stradanje srpskog naroda u Norveškoj, s obzirom na to da je broj srpskih žrtava u logorima bio oko 90% od ukupnog broja stradalih. Toresen smatra da se zajedno moramo boriti protiv revizije istorije i da se sećanje na stradale mora sačuvati kako bismo izgradili budućnost.

dragan-stanojevic

Dragan Stanojević, predsednik Skupštine dijaspore i Srba u regionu, predstavljajući Deklaraciju Skupštine dijaspore istakao je potrebu za stvaranjem memorijalnog centra koji će negovati sećanje na žrtve genocida i određivanjem Dana sećanja na sve srpske žrtve.

Tribinu je upotpunilo otvaranje izložbe skulptura u bronzi pod nazivom „Pravo na nezaborav: Jasenovac – Aušvic Balkana“, autora Katarine Tripković i Ljubiše Mančića.