Novo izdanje Pupinove knjige „Sa pašnjaka do naučenjaka“ posle osam decenija pokazuje svu snagu Pupinovu reči. Karić fondacija i Matica srpska i zajedničkoj saradnji sa priređivačem novog izdanja Aleksandrom ninković Tošić potrudile su se da izbrišu zaborav, nemar, zloupotrebu i vrate u knjigu svaku Pupinovu reč na svoje mesto. Na osnovu te knjige, koju možete kupiti na štandu na štandu „Srećne planete“ na Sajmu knjiga u Andrićgradu, snimljen je i dokumentarni film koji će na repertoaru multipleksa „Doli Bel“ biti od 01. do 10. jula u 19:00 časova. Ulaz slobodan.

Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1854. u selu Idvor, opština Kovačica, u Banatu. Otac Konstantin (Kosta) i majka Olimpijada, zemljoradnici srednjeg poseda imali su desetoro dece, 5 muskih i 5 ženskih.

Prvo je učio u Srpskoj veroispovednoj osnovnoj skoli u Idvoru, a zatim u Nemačkoj osnovnoj školi u Perlezu. Posle toga je prešao u Građansku školu i Realku (srednju školu) u Pančevu, u kojoj je završio peti razred u leto 1872. godine. Kao odličan učenik, dobio je već 1871. stipendiju u Pančevu.

U jesen 1872. pošao je na školovanje u Prag, u Češku. Osnovni razlozi za to su učešće u sukobima Omladine srpske sa nemačkim vlastima i zemlja okoline (majke, učitelja prote V. Zivkovica i učitelja fizike i matematike Simona Kosa) da kao darovit učenik nastavi dalje školovanje.

U Pragu, Pupin je nastavio šesti razred i prvi semestar sedmog razreda realke. Primio je stipendiju iz Pančeva, ali nedovoljnu i neurednu. Učio je vrlo neuredno zbog učešća u sukobima češke i nemačke omladine i tugovanja za zavičajem. Stoga 1874. odlazi u SAD, preko Hamburga, u svojoj 20-toj godini.

Pupin je prvih pet godina po dolasku u SAD imao vrlo tečke uslove života. Radio je kao fizicki radnik, prvo na poljskim, nosačkim i sličnim poslovima, a zatim u jednoj fabrici dvopeka u Njujorku, posećujuci Kuperovu večernju školu. Kad je postao pomoćni službenik, konkurisao je i položio prijemni ispit na Kolumbija-koledžu u Njujorku u jesen 1879. Odmah se istakao kao primeran učenik. Oslobođen je plaćanja školarine, a već na kraju prve godine dobio je dve novčane nagrade (iz grčkog i matematike). Uglavnom se izdržavao prihodima od podučavanja slabijih učenika i fizičkog rada.

Po završetku školovanja 1883. godine primio je diplomu prvog akademskog stepena „Bachelor of Arts“, a dan pre toga primio je američko državljanstvo. Dobio je odmah stipendiju, kao odličan učenik, za studije matematike i fizike u Kembridžu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889), gde je položio doktorat iz oblasti fizičke hemije, sa temom: „Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji“.

Svoju nastavničku karijeru i naučnu delatnost započeo je kao nastavnik fizičke matematike u odeljenju za elektrotehniku na Kolumbija univerzitetu u Njujorku 1889. godine. Pupin je punih četrdeset godina bio nastavnik i profesor Kolumbija univerziteta, od 1889. do 1929. godine. Redovni profesor je od 1901. godine, odnosno od svoje 43. godine života.

Pupin je pored naučne delatnosti, smislio mnogo pronalazaka, od kojih je patentirao 24. Za svoj sveobuhvatni rad dobio je mnoge nagrade i priznanja.
U sukobu pristalica jednosmerne i naizmenične struje bio je uz Teslu.

Pupin je bio i uspešan pisac. Za svoje autobiografsko delo „Sa pašnjaka do naučenjaka“ (naslov u originalu: „From Immigrant to Inventor“), objavljeno 1923. godine, godinu dana kasnije 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu.

Nikada nije zaboravio i nije se odrekao starog zavičaja i pomagao je i Idvor i Srbiju i Jugoslaviju na sve moguće načine.
Pupin je bio oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Džekson iz Njujorka. Imao je sa njom ćerku Varvaru, udatu Smit.

Umro je 12. marta 1935. u Njujorku i sahranjen na groblju Vudlaun u Bronksu.