Glavni slikar Andrićgrada – Bisenija Tereščenko

U sklopu izgradnje Andrićgrada, umjetnica iz Beograda, magistar slikarstva, Bisenija Tereščenko, uradila je antologijski mozaik sa likom Gavrila Principa i osam mladobosanaca na zidu zgrade bioskopa „Dolly Bell“.

Prije „Mlade Bosne“, ova umjetnica uradila je mozaik koji asocira na boravak u prirodi, druženje i posjetu Višegradu.

U vrijeme opadanja klasičnog vida izražavanja i sve većeg okretanja mladih umjetnika instant rešenjima, Bisenija je odabrala staru tehniku mozaika, koja joj ne može obezbijediti trenutni uspjeh.

Ona navodi da je ideja o muralu sa mladobosancima potekla od reditelja Emira Kusturice, koji je želio da ovjekovječi sjećanje na mladiće koji su dali svoj život za ideale slobode.

„Zajedno smo odabrali likove, pripadnike Mlade Bosne, koji su predstavljeni na mozaiku. Nisam željela da mozaik djeluje navijački, da nosi euforiju u sebi, već da predstavim ideju žrtvovanja“, kaže Tereščenkova za Srnu.

Ona objašnjava da mural posvećen Gavrilu Principu skreće pažnju posjetilaca svojom atmosferom. Mozaik odslikava događaj koji nije vesele prirode. Lica mladobosanaca su ozbiljna – oni stoje iza Gavrila.

To su direktni ili indirektni učesnici sarajevskog atentata od Nedeljka Čabrinovića, Veljka i Vase Čubrilovića, Danila Ilića, Trifka Grabeža, Milenka Jovanovića, Mihaila Pušare i Bogdana Žerajića.

Režiser Emir Kusturica, čije ideje oživljavaju Andrićgrad, kaže da je poruka mozaika: da ti mladići nisu mogli biti ubice i teroristi, kako ih neki žele da predstave u svojim ideologijama.

On navodi da „ni Hitler niti bilo koji Izetbegović neće moći da odnese ovaj ogroman mozaik posvećen junaku kojeg danas pod pritiskom pokušavaju predstaviti kao teroristu“.

Spomen ploču Gavrilu Principu 1992. godine u Sarajevu maljem su uništili pripadnici Armije BiH. Tada su uništili i Principove otiske stopa na mjestu atentata koje su se nalazile ispred muzeja.

Slično se desilo i po dolasku njemačkih trupa u Sarajevo 1941. godine, kada su okupatorske snage, zajedno sa ustašama, skinule spomen ploču Gavrilu Principu, o čemu postoji i dokumentarni filmski snimak.

Uz mozaik, posvećen mladobosancima, ova umjetnica je uradila i mozaik koji asocira na druženje u prirodi.

„Taj mozaik je raskošniji i ima puno vedrih detalja, kao da predstavlja alegoriju slobode o kojoj su maštali pripadnici Mlade Bosne“, kaže Tereščenkova i dodaje da je u međuvremenu oslikala i pekaru u Andrićgradu.

Ona pojašnjava da je po ideji profesora Kusturice uradila centralnu salu restorana, a tema je boravak ljudi u prirodi i odnosi ljudi u vidu igara i druženja.

„Slikarka Bisenija Tereščenko napravila je u Andrićgradu sve što je trebalo i njen udio je značajan. Samim tim ona postaje glavni slikar našeg grada“, navodi idejni tvorac Andrićgrada Emir Kusturica.

U restoranu „Zlatna moruna“ je nastavak rada Bisenije Tereščenko, kaže Kusturica i napominje da ona ima izuzetan dar – dovođenje onih koje znamo u neke čudne kontekste.

Izlažući mozaike svjetovnog karaktera, žanr scene, na brojnim kolektivnim izložbama od 2000. godine, Bisenija Tereščenko stvara mozaičke ikone sa crkvenom tematikom, poznate još od početaka ikonopisa.

Radovi tog tipa nalaze se u crkvi Svete Petke u Banatskom dvoru, mozaička kompozicija „Sveti Georgije ubija aždaju“ je na ulaznom portalu crkve na Ravnoj Romaniji, a „Blagovesti“ su na fasadi crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Zemunu.

Tereščenkova je jedna je od najpogodnijih ličnosti za obnovu crkvenog mozaika, a da je sposobna i za najteže i najveće poduhvate upućuju njeni mozaici „Atlas“ u holu Tržnog centra „Milenijum“, prag kafea „Okno“ u Beogradu i mozaici u enterijeru restorana „Kalemegdanska terasa“.

Za svoja radove u mozaiku dobila je nagradu Fakulteta likovnih umetnosti 1999. godine.

SRNA