Preselio se „Kustendorf“ na jedan dan iz Mokre Gore u Andrićgrad, preko granice pravo iz Srbije u kulturnu prestonicu Republike Srpske.

Sila Zemljine teže je u „najmlađi stari grad na planeti“ spustila Alfonsa Kuarona, autora „Gravitacije“, filma koji je lane osvojio sedam „Oskara“, a pod svodovima višegradskih Dečana, gost Emira Kusturice kaže:

Ovaj grad je testament velikog umetnika njegovoj kulturi i veri. Srećan je onaj ko shvati, naročito ako je pripadnik malog naroda, da kulturu ne gradi civilizacija, obrnuto je – civilizaciju gradi kultura! Veličanstveno delo, jedinstveno dostignuće za divljenje svih“.

Naselili su Andrićgrad vlasnici kanskih „palmi“, venecijanskih „lavova“, moskovskih „zlatnih orlova“, berlinskih „medveda“, francuskih „cezara“, američkih „oskara“, sa Kuaronom, u Andrićgrad su stigli reditelji Bernar Tavernije, Bahman Gobadi, Vorvik Tornton, direktor Britanskog filmskog instituta Amanda Nevil, kanski selektor Tjeri Fremo…

NEOBIČAN TRIJUMF KULTURE

Putovanje u Srpsku bilo je priča za sebe. Kroz zamagljene prozore gosti posmatraju obronke Tare, dolinu Drine. Slušaju kako je ova lepota trebalo da nestane s lica zemlje. Bilo je zamišljeno da istim putem, umesto velikana umetnosti i novinara iz celog sveta – krstare kamioni puni jalovine i sumporne kiseline. Neko je tu sanjao rudnike nikla. „Rudarski san“ nije se ostvario: visoka kultura bila je brža i bolja! Uselila se među ova brda prva! Najlepše srpske pejzaže visokom kulturom spasene, posmatraju novinari iz velikih svetskih redakcija. Pišu o jedinstvenom, neobičnom trijumfu kulture. Priče i slike šalju svojim redakcijama: adresa svet, rubrika „kultura“.

FAŠISTI I IMPERIJE

Ispred velikog mozaika posvećenog mladobosancima, Emir Kusturica i Alfonso Kuaron govore o svetskim imperijama.

Na ovim prostorima živeli su poslednji evropski robovi. Gavrilo Princip je tiranina, osvajača, ubio u svojoj zemlji, ostavljajući nam ideju slobode u nasleđe. Hitler je, želeći da ukine istorijske činjenice, naredio da se spomen-ploča Principu i mladobosancima ukloni. Ploča mu je odneta u njegov ratni voz, to je bio njegov ratni trofej, a prizor Hitlera dok posmatra svoj plen zabeležen je na fotografiji.

U Sarajevu 1991. isto je uradio Alija Izetbegović. Uklonio je sve što podseća na mladobosance. Mi smo mladobosancima posvetili veliki mozaik u Andrićgradu, svi budući fašisti malo teže će odneti ovakav trofej, preveliki smo mi zalogaj za njih!
Kustendorf“ je ove godine posvećen 70. godišnjici pobede nad fašizmom.

ANDRIĆEV INSTITUT

Tavernijea, Kuarona, Gobadija, Amandu Nevil interesuje kako je nastao „jedini grad na planeti posvećen jednom nobelovcu i njegovom delu“. Pitaju, otkuda na ovom mestu spoj vizantijske, srpske, otomanske, austrougarske arhitekture, kada na tom mestu 2011. ničega nije bilo…

Na okupiranoj zemlji, imperije su nam malo toga ostavile. Zato smo iz Hercegovine dopremali kamen star između 150 i 300 godina. Na mestu gde ih nije bilo, napravili smo bioskope, jedino pozorište na potezu od Užica do Sarajeva i tu ćemo 2016. imati premijeru opere „Na Drini ćuprija“ u koprodukciji sa pozorištem „La Feniče“ – objašnjava Kusturica – Nisam želeo da se pomirim sa činjenicom da Nemačka ima Geteov institut, a da Srbija nema jednako važnu instituciju posvećenu Ivi Andriću. Stvorili smo Andrićev institut sa pet odeljenja koja se bave istorijom, književnošću, orijentalistikom, filmom i medijima. Na osnovu prošlosti, mi tumačimo današnji svet.

Pored Andrićevog instituta, do kraja godine biće otvorena Filmska akademija, a plan je da ona preraste u univerzitet. Studentski dom već je izgrađen. Budući akademci će na raspolaganju imati svo bogatstvo Andrićevog instituta.

Kuaron-u-AndricgraduKusturica i Kuaron ispod velikog mozaika posvećenog mladobosancima

KOSOVO JE OTETO SRBIJI

Ispred spomenika Njegošu, tragičnom junaku kosovske misli, velikani kinematografije „snimili su“ veliku, lepu crkvu, smeštenu na ušću Rzava u Drinu.

To je Crkva Svetog kneza Lazara i kosovskih velikomučenika. To su naši višegradski Dečani. Napravili smo repliku naše srednjovekovne crkve, jer su Kosovo i Metohija brutalno oteti Srbiji – govori Kusturica važnim gostima. – Ceo grad nastao je za tri godine, izgrađeno je 30.000 kvadratnih metara zdanja pod čije se krovove uselila kultura.
Odatle pogled puca na ćupriju Mehmed-paše Sokolovića.

Dostojevski je napisao da će samo lepota nadživeti vekove. Tako je i sa ćuprijom koju je izgradio srpski dečak odveden u janjičare, a koji je kasnije pomagao i gradnju srpskih manastira. Andrićrad će, baš kao i ćuprija, nadživeti vekove, štiteći sve što nas čini Evropljanima, ali ne onim „administrativnim novoevropljanima“ koji se „druže“ sa NATO, mi ipak pripadamo kulturnoj Evropi.

ZLATNA MORUNA

U beogradskom restoranu „Zlatna moruna“ okupljali su se mladobosanci. Kusturica je u Andrićgradu otvorio restoran istog imena. Unutrašnjost je oslikala Bisenija Tereščenko, autorka već čuvenog mozaika posvećenog mladobosancima. Na zidovima su se našli Andrić, Selimović, Desanka Maksimović, Duško Radović, Tesla, Pupin, Handke, Dostojevski…

Tu su ovekovečeni graditelji Andrićgrada, ali i lokalni „ljudi brendovi“ poput Vita – ovdašnjeg Ćorkana, inženjera Stojića, Dodikov savetnik Pero Simić našao se na slici sa Merilin Monro, a odnekud vire i Obama, Rokfeler… Nedaleko od restorana, otvorena je galerija „Lubarda“, u ponedeljak će Nikita Mihalkov otvoriti izložbu akademskog slikara Biljane Vuković, reč je o njenim grafikama čuvene višegradske ćuprije i Studenice…

ČUDNE SE STVARI DEŠAVAJU

Ratom uništeni grad, oživeo je za svega tri godine. Tu se dešavaju čuda. U današnjem Višegradu možete sresti Odri Totu, Moniku Beluči, Fremoa, Kuarona, Tavernijea, Mihalkova, Gobadija, Berenis Bežo…

Neverovatno je to. Voleo bih kada bih u novom pozorištu video Petera Handkea i Mladena Materića, kada bi ovde stvorili neku novu „Kuhinju“, ili da nam dvojica velikana prikažu onu postojeću, banjalučku… – neko je ispostavio Kusturici svoju životnu želju…

Višegradska renesansa počela je na Vidovdan 2011. godine, kada se poluostrvom između dve reke zaorila buka bagera, pomešana sa trijumfalnim taktovima Orfove „Karmine burane“. Svetu je poduhvat odavno poznat, u svetskim medijima osvanuli su naslovi „Tačka spajanja kultura“, „Poduhvat za vekove“…

Gost Andrićgrada u ponedeljak će biti ruski velikan Nikita Mihalkov. Još jedan kuriozitet, na prilazu Andrićgradu osvanuo je grafit: „Profesore, hvala!“ U potpisu – BGD.

novosti.rs