Grad

апр
2013
živi sam svedok zidanja grada
na pustolini
na praznoj među dveju reka.
Imam hiljadu godina u dodiru
pod prstima se osipala mahovina
ko zna kojih vekova
priljubljenih na hrapavu hrid kamena.
I pre grada moja su stopala
ostavljala tragove u pesku
i prsti kidali prezrele maslačke
i dah raznosio seme na sve strane
sad hodam uglačanim kamenim pločama
gledam širom otvorenih očiju
zidam grad
neki svoj zamišljen vidik
zavlačim ispod podočnjaka i prozora
miris mediterana sa drinske obale
i razapete mreže na rzavskoj.
Imam hiljadu godina u koraku
koji zavlačim u modre zidine
i ljuštim umorne freske
i tražim zaspale ribe
stopala se u tišini zamotala
u one mreže gde se uplelo drago kamenje
i biserni šipurci od tuge
sve kaplje i sve se sliva u kamen,
u trg, pijacu, crkvu, brod, tezgu.
Hiljadu mi je leta
stari smo podjednako kameni grad i ja
on tek rođen, ja prestara
negde na obali dveju reka zaigrani
kamenom omeđeni
kamenom zatrovani
u kamenu reč pretočeni!
Svetlana Ratković Topalović